Poštovane kolegice i kolege,
cijenjeni gosti,
dragi prijatelji,

ugodna mi je dužnost pozdraviti vas u ovoj prigodi i zahvaliti vam na odazivu na ovaj skup. Danas smo se okupili da zajedno obilježimo veliku obljetnicu: 50 godina postojanja Hrvatskoga društva znanstvenih i tehničkih prevoditelja.

Posebno pozdravljam naše goste i kolege, gospođu Ivu Grgić, predsjednicu Društva hrvatskih književnih prevodilaca, i gospođu Irenu Gizdavčić, predsjednicu Društva sudskih tumača i prevoditelja.

Za uvod u današnju svečanost poslušajmo tri stavka sonate Panova frula (La Flute de Pan) Julesa Mouqueta opus 15 za flautu i klavir, stavci Pan i pastiri - Allegro giocoso, Pan i ptice – Adagio, te Pan i nimfe - Allegro molto vivo, kao i Tango fantazija Jacoba Gadea i Toke Lunda Christiansena, u izvedbi članice Zagrebačke filharmonije Renate Penezić na flauti, uz klavirsku pratnju pijanistice Zarije Alajbeg-Galuf.

* * *

Obilježavamo, dakle, 50 godina postojanja. Je li to puno ili malo? Meni osobno izgleda puno, jer se u vrijeme osnivanja Društva još nisam bio rodio. Osobito mi se čini puno kad se kaže „pola stoljeća“, jer se u ovih pola stoljeća svijet stubokom izmijenio, a naše Društvo traje.

Osnovano je 1957. u potpuno drugačijim okolnostima nego danas. No, i prije pola stoljeća i danas jednako ustraje u svojoj glavnoj svrsi ili kako bismo modernim „tržišnim“ rječnikom rekli: svojoj misiji, a to je VIDLJIVOST, UOČLJIVOST djelatnosti koja se po svojoj naravi najčešće zbiva u osami, bez pogleda, reflektora i kamera. Suvremenom stvarnošću dominira ono što je vidljivo, slika, imidž, pa se lako stvara privid da ono što ne vidimo i ne postoji. Upravo je zato važno moći pokazati vlastitu sliku. Nekoć kao i danas nezahvalno je bilo biti sam, možda čak i teže danas na tržištu kojim dominiraju organizacije, koje nepodnošljivom lakoćom podižu zahtjeve a smanjuju nagradu.

Danas, kao i prije pola stoljeća, Društvo sa svojih gotovo 400 članova samozatajno obavlja svoje poslanje kao jedan od čuvara pečata struke, ponajprije kroz svoje glasilo Prevoditelj i godišnje skupove, kao umnoženi glas prevoditelja u komunikaciji s upravnim tijelima i gospodarskim organizacijama, i kao postojani simbol pripadnosti jednoj djelatnosti s vrlo dugom i slavnom tradicijom u Hrvatskoj, koja započinje ništa manje nego s Euzebijem Sofronijem, koji se u svijetu štuje kao zaštitnik prevoditelja - sveti Jeronim – a rođen je u Stridonu u Dalmaciji.

Iako su većinom nevidljivi u javnosti, pa se zato njihov rad katkada podcjenjuje, prevoditelji u svojemu poslu uvijek mogu naći zadovoljstvo višega poslanja i značenja, jer bez njihova „nevidljivog“, samozatajnog doprinosa, nazadovao bi suvremeni život u mnogim svojim oblicima – zalupila bi se vrata informacijskog društva, društva znanja, tržišnoga gospodarstva, kulturne razmjene, europskih integracijskih procesa, svjetskih globalizacijskih procesa, sustizanja stoljetnog razvojnog jaza… devalvirala bi čežnja za boljim!

Prevoditelji imaju povlasticu uvijek biti u toku. Mi smo oduvijek na slobodnome tržištu, pa nam je prijelaz u novo doba posve prirodan. Prevoditelji ne čekaju sanacijske programe, državne poticaje ni milosti tržišta. Oni su već dio svjetske razmjene, i to na svoju sreću vrlo specifičan dio. Hrvatskom prevoditelju ne konkurira Europska unija, Kina ni bilo tko drugi u svijetu, jer on rabi unikatni alat, a to je hrvatski jezik, naše zajedničko dobro.

Još je jednu tradiciju potrebno spomenuti u ovoj svečanoj prigodi. Iako nam je kroz povijest u mnogočemu manjkalo sustavnosti, uvijek su se pojedinci trsili da idu u korak s najboljima. Primjeri naviru nasumce: prva tiskana knjiga, prvi automobil, prvi zrakoplov, prvi radio, prva televizija… Na taj je način nastalo i Hrvatsko društvo znanstvenih i tehničkih prevoditelja, kako to zorno pokazuje kronologija: slijedeći osnivanje prevoditeljske udruge u Njemačkoj 1945., Francuskoj 1947., Italiji 1950., Austriji 1954., Finskoj 1955., Nizozemskoj 1956., prepoznat je trend i 1957. osniva se Društvo u Hrvatskoj. Za ilustraciju, iza nas će doći Velika Britanija 1958., Sjedinjene Američke Države 1959., Grčka 1963., Irska 1986., istočna Europa i svi ostali.
Danas imamo osobito zadovoljstvo da je s nama osoba koja je ovih pedeset godina proživjela s Društvom od njegovih početaka i može nam iz prve ruke dočarati tadašnja zbivanja: gospođa Ana Ašperger.

Kao što je običaj na okrugle obljetnice, Društvo uručuje simbolična priznanja zaslužnim članovima.

U skladu sa Statutom Društva, Upravni odbor dodijelio je doživotno počasno članstvo gđi ANI AŠPERGER, uz Zahvalnicu za predani rad na unaprjeđenju struke, poboljšanju položaja prevoditelja te njezin svekoliki doprinos tijekom pedeset godina postojanja Društva.

Za dugogodišnje članstvo duže od 18 godina te predan rad i doprinos ugledu prevoditelja i prevoditeljstva dodjeljuje se diploma i plaketa sljedećim članovima:

• Krunoslava Brajdić, za dugogodišnje neprekidno članstvo, vrstan prevoditeljski rad i rad u upravnim tijelima Društva
• Kristina Bremzay, za dugogodišnje neprekidno članstvo i vrstan prevoditeljski rad
• Andrejka Čala, za dugogodišnje neprekidno članstvo i vrstan prevoditeljski rad
• Lovro Galić, za dugogodišnje neprekidno članstvo i vrstan prevoditeljski rad
• Miroslav Grimm, za dugogodišnje neprekidno članstvo i vrstan prevoditeljski rad
• Dunja Kern, za dugogodišnje neprekidno članstvo i vrstan prevoditeljski rad
• Lenga Kuliš, za dugogodišnje neprekidno članstvo i vrstan prevoditeljski rad
• Josip Lukač, za dugogodišnje neprekidno članstvo i vrstan prevoditeljski rad
• Ivica Malčić, za dugogodišnje neprekidno članstvo i vrstan prevoditeljski rad
• Durđa Matas, za dugogodišnje neprekidno članstvo, vrstan prevoditeljski rad i objavljivanje Četverojezičnog hrvatsko-njemačko-englesko-latinskog rječnika leksičkih jedinica s područja poljoprivrede, šumarstva, veterine i primijenjene biologije
• Maja Medić, za dugogodišnje neprekidno članstvo i vrstan prevoditeljski rad
• Jasminka Modrić, za dugogodišnje neprekidno članstvo, vrstan prevoditeljski rad i rad u upravnim tijelima Društva
• Branko Ožbolt, za dugogodišnje neprekidno članstvo, vrstan prevoditeljski rad i rad u upravnim tijelima Društva
• Dunja Palijan, za dugogodišnje neprekidno članstvo i vrstan prevoditeljski rad
• Janko Paravić, za dugogodišnje neprekidno članstvo, vrstan prevoditeljski rad i prevoditeljske zasluge u Domovinskom ratu
• Jasna Penco, za dugogodišnje neprekidno članstvo i vrstan prevoditeljski rad
• Blanka Perić, za dugogodišnje neprekidno članstvo i vrstan prevoditeljski rad
• Snježana Puharić, za dugogodišnje neprekidno članstvo i vrstan prevoditeljski rad
• Vinko Purgar, za dugogodišnje neprekidno članstvo, vrstan prevoditeljski rad i rad u upravnim tijelima Društva
• Selena Stojanović-Tatalović, za dugogodišnje neprekidno članstvo i vrstan prevoditeljski rad
• Evica Barišić-Toth, za dugogodišnje neprekidno članstvo, vrstan prevoditeljski rad i rad u upravnim tijelima Društva
• Marija Vrban, za dugogodišnje neprekidno članstvo, vrstan prevoditeljski rad, rad u upravnim tijelima Društva i objavljivanje Elektrostrojarskog rječnika (englesko-hrvatski i hrvatsko-engleski)
• Margaret Casman-Vuko, za dugogodišnje neprekidno članstvo i vrstan prevoditeljski rad
• Janina Wojtyna-Welle, za dugogodišnje neprekidno članstvo i vrstan prevoditeljski rad

Još jednom čestitam kolegama koji su primili priznanje, zahvaljujem svima nazočnima na pozornosti i zaključujem formalni dio današnje svečanosti, te vas pozivam na domjenak koji smo pripremili u čast 50. obljetnice Hrvatskoga društva znanstvenih tehničkih prevoditelja.
Hvala!